01.12.2010. - 15.01.2011.

Zahar Kolovski - Tragovi

U suradnji s Ruskim državnim centrom za fotografiju iz Sankt Peterburga, u Muzeju Mimara, 4. prosinca, otvorena je izložba fotografija pod nazivom 'Tragovi' autora Zahara Kolovskog. Radovi se mogu razgledati do 15. siječnja 2011.

Radovi Zahara Kolovskog teško se uklapaju u kontekst suvremene fotografske umjetnosti. U njima nema dekorativnosti, lišeni su svakih sadržaja za razonodu. Te su slike svojevrsna antiteza estetici glamura, iznađena tijekom višegodišnjeg umjetničkog eksperimentiranja.

Zahar Kolovski počeo se baviti fotografijom još u djetinjstvu. Danas Kolovski vodi Državni centar za fotografiju u Sankt Peterburgu, organizira izložbe, nadgleda projekte suvremenih umjetnika. Njegove radove, načinjene u maniri direktne fotografije pune jednostavnosti, karakteriziraju svakodnevni, uobičajeni odavno poznati likovi. U njima nema ništa što je kričavo originalnog: to je trava na livadi, vodena površina, asfalt jedva prekriven snijegom, kanalizacijski šahtovi, gradski obrisi koji se naziru kroz zamućeno staklo. Izražajnost tih minimalističkih kadrova postignuto je zahvaljujući pokusima sa spajanjem slika, preklapanjem različitih planova i posebnostima kompozicijskih konstrukcija strogo uvjetovanih smislom. Pokatkad nam autor namjerno prikazuje nešto malo, željeni učinak postiže zahvaljujući smanjivanju, pojednostavljivanju i izolaciji tako da nezamijećen lik koji gledatelj dorađujeu svojoj mašti postaje značajnim. U takvim je snimkama emocionalna napetost iskazana mirnom i svojevrsnom suzdržanošću. Kompozicije u kojima su prikazane gradske ulice snimljene odozgo izgledaju gotovo kao apstraktne. Osnovna pažnja se ne usredotočuje na same predmete, već na odnose među njima, na crtež i oblik. Ipak, bez obzira na stupanj apstrakcije, fotografija uvijek ima oslonac u stvarnosti, a to proistječe iz njihovih naziva. Snimke „Pismena“ i „Sve je u rukama Gospoda“ nisu samo jednobojne grafičke slike; u njima su sadržane putanje ljudskih sudbina, ispisane tragovima u snijegu. Najveći stupanj asketizma izražajnih sredstava autor je po svojoj prilici postigao u fotografijama prirode. U slikama biljaka vidljiv je svaki element prikazanoga. Svaki kadar je do kraja ispunjen detaljima koji se stapaju u veliku obojenu mrlju. U takvim radovima autor pribjegava multipliciranju kadrova: svaki udući kao da izrasta iz prethodnoga poput kadrova na filmskoj traci. Izražajnost i posebna dinamika ovih strogih friznih kompozicija izračunata je do u tančine. Četvrta dimenzija - vrijeme - javlja se kao glavni lik u različitim varijantama u svim radovima Zahara Kolovskog. Ono se čas rasteže odražavajući tako dugotrajan proces rasta biljaka, čas sažima kada je potrebno prikazati trenutačne promjene sjena, čas se pak potpuno prekida dočaravajući prijelaz zimskoga doba prema ljetu ili mladosti prema starosti. 'Montažni' princip povezivanja likovno-misaonih jedinica sličan je načinu poigravanja vremenom u video umjetnosti. To oprimjeruje 'Pozdrav' Billa Viole, gdje je pokret zaustavljen upravo toliko da gledatelj može ostati u okviru slike i vidjeti sliku ali ne i film. Ne napuštajući mogućnosti suvremenih tehnologija, slikar njima ipak namjenjuje sporednu, potčinjenu ulogu. Očito i za autora ove izložbe fotografija kao takva nije svrha već prije oblik kroz koji se ostvaruje sustav umjetničkog jezika pozvanog izraziti poseban sadržaj.

Maria Gavrilchik